Najljepše mjesto u svemiru
ožujak 6, 2017
Poziv
ožujak 6, 2017

Ples

Poslala sam ti poziv. Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu. Nemoj skočit na noge i povikati: «Da, to je ono što želim! Učinimo to!» Samo tiho ustani i pleši sa mnom. Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje, spiralno se spuštajući u bol unutar bola, a ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se  prema van kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima, svakoga dana.

Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu. Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga, a da ne napuštaš samoga sebe kad si povrijeđen i bojiš se biti nevoljen. Ispričaj mi priču o tome tko si i saznaj tko sam ja u pričama koje živim. I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima mogućnost izbora.

Nemoj mi reći kako će divne stvari biti… jednoga dana. Pokaži mi da možes riskirati da budeš potpuno u miru, uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom trenutku, i opet u sljedećem i sljedećem… Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima. Reci mi kako se raspadneš kad udariš u zid, naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje. Što te nosi na drugu stranu zida, prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti? I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili i održali jasne, zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno  pored drugoga, riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti one koje smo nekad voljeli glasno.

Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako plesati, mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti slomi srce, a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod stopalima i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacjeljuju srce. Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ priče i pjesme koje želiš da djeca naše djece zapamte, a ja ću tebi pokazati kako se trudim, ne da promijenim svijet, nego da ga volim.

Sjedni pored mene u dugim trenutcima zajedničke osame, znajući našu apsolutnu osamu kao i našu neospornu pripadnost. Pleši sa mnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi, ne zamjerajući mi ni jedno ni drugo na kraju dana. I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih namjera odumre na vjetru, pleši sa mnom u beskrajnoj stanici prije sljedećeg velikog udaha, daha koji nas sve udahnjuje u postojanje, ne ispunjavajući prazninu izvana ili iznutra. Nemoj reci: «Da!» Samo me uzmi za ruku i pleši sa mnom. Oriah Mountain Dreamer