Nevini poput male djece

Jednog ljetnog dana odjednom je počela padati jaka kiša. Ljudi koji nisu uspjeli na vrijeme doći do svojih kuća trčali su u skrovišta da bi izbjegli kišu. U skrovište je ušlo i dijete, s odjećom natopljenom kišom, kako bi pobjeglo od kiše. Čim je dijete došlo pod nadstrešnicu, dogodilo se nešto neobično. Glasan, zagušujući grom i munja su dolazili iz daleka.

Tada je nastavilo tutnjiti baš iznad nadstrešnice. Odrasli su se tresli od straha. Jedan od njih je krivio dijete da je sa sobom donijelo munju i grom i rekao je djetetu da napusti skrovište. Kiša i grmljavina postajali su sve jači. Dijete nije moglo otići. Čovjek je sve više sumnjao da dječak ima nešto s gromom i smatrao je da se spasiti mogu jedino ako dječak napusti sklonište.

Galameći, tražio je od dječaka da napusti sklonište. I drugi ljudi su mu se pridružili u namjeri da istjeraju dijete iz skloništa. Suznih očiju, bespomoćno dijete nije imalo izbora već je izašlo na kišu koja je lijevala kao iz kabla. Kada je dječak odmakao od skloništa, munja je pogodila sklonište i sravnila ga sa zemljom. Kiša i grmljavina su prestali, a dijete se nepovrijeđeno vratilo kući. Iz knjige: ”Najlepše Želje, škrinja s blagom”