Fitoaromaterapija

Fitoterapija, liječenje ljekovitim biljem i pripravcima od ljekovitog bilja, predstavlja najstariji način liječenja raznih bolesti. Razvojem znanosti i laboratorijskih znanja te fokusom farmacije na razvoj sintetskih molekula, fitoterapija je pala u drugi plan i do nedugo pažnja joj se davala gotovo isključivo u prevenciji. Zahvaljujući sve većem broju kliničkih studija, biljni ekstrakti i lijekovi počinju se koristiti kao pomoćna/komplementarna ili jedina terapija za određene bolesti.

Aromaterapija, kao dio fitoterapije koji se bavi isključivo jednom vrstom biljnih ekstrakata, ETERIČNIM ULJIMA, pruža vrlo široke mogućnosti poboljšanja zdravlja i liječenja, no zahtijev profesionalnost i oprez, posebice ako je riječ o oralnoj terapiji.

FITOAROMATERAPIJA je zapravo fitoterapija, koja naglašava i upotrebu etetričnih ulja u svom pristupu. Fitoaromateraputi su fitoterapeuti, koji su dobili edukaciju i iz područja grane fitoterapije koja se bavi eteričnim uljima, aromaterapijom.

Ljekovito bilje danas se primjenjuje u različitim farmaceutskim oblicima:

• vodene iscrpine (macerati, infuzi i dekokti)
• alkoholne iscrpine (tinkture-biljne kapi)
• uljne iscrpine (macerati)
• supozitoriji (vaginalete, čepići)
• tablete i kapsule
• sirupi
• te novi i moderniji oblici biljnih ekstrakata, poput SIPF, EPS.

Aktivne tvari važne za ljekovito djelovanje biljke često se nalaze samo u jednom dijelu biljke, koji se onda koristi kao biljna droga. Pojam biljna droga u farmaciji se često odnosi na osušene i usitnjene dijelove biljke u kojima su smješteni ljekoviti sastojci. To su: list-folium, cvijet-flos, korijen-radix, nadzemni dio biljke–herba, kora–cortex, plod-fructus, sjeme-semen, gomolj-rhizoma.

Racionalna fitoterapija i fitofarmacija

Fitoterapija danas prelazi okvire “narodne medicine” i “travarstva” te predstavlja ogromno znanstveno područje koje nam svakodnevno daje nove spoznaje o aktivnim tvarima iz biljaka, njihovima mehanizmima djelovanja na ljudsku fizologiju, međudjelovanjima sa sintetskim i biljnim aktivnim tvarima iz lijekova, dodataka prehrani i hrane.

Racionalna ili znanstvena fitoterapija i u prevenciji koristi podatke iz biljnih monografija te klinički ispitane doze biljnih ekstrakata u liječenju. Današnji izazovi u području biomedicine i zdravstva svakako otvaraju vrata fitofarmaciji te broj znanstvenika u području fitoterapije i aromaterapije raste.

Kod liječenja fitoterapijom katkad ipak treba biti strpljiv jer rezulati mogu doći sporije od klasične medicine i često su dio promjene cjelokupnog stila života. Važnost bilja općenito je u tome što u organizam unosimo vrlo vrijedne tvari, kao što su eterična ulja, prirodne antioksidanse, flavonoide, vitamine, minerale, enzime i sl., te ga na taj način činimo otpornijim, ubrzavamo odstranjivanje štetnih tvari i poboljšavamo mnoge metaboličke procese u organizmu.

Fitoterapija kod kuće

Najjednostavniji za izradu kod kuće su ekstrakti kojima kao otapalo služi voda. Ovisno o tome koji dio biljke koristimo za izradu iscrpina izrađujemo:

– macerate (za biljke koje sadrže termolabilne sastojke, npr. biljne droge sa sluzima; biljne droge maceriramo u prokuhanoj, ali ohlađenoj vodi na sobnoj temperaturi kroz pola do sat vremena te procijedimo, a prije pijenja lagano zagrijemo)

– infuze (za mekše dijelove biljke, plodove ili sjemenke; slijedimo uobičajene pripreme “čaja”- bljne droge prelijemo kipućom vodom, poklopimo i pustimo da odstoje 10-20 minuta, procijedimo);

– dekokte (za tvrđe dijelove biljke; biljne droge stavimo u hladnu vodu, prokuhamo 10 minuta te pustimo da odstoje poklopljeni 20ak minuta, a zatim procijedimo).

Kao strategija održavanja ili poboljšanja zdravlja fitoterapija može biti dio naše svakodnevnice, ali za ozbiljnije mjere korekcije zdravstvenog stanja ili ukoliko već trošimo neku terapiju, važno je posavjetovati se s educiranom osobom, farmaceutom ili školovanim fitoterapeutom.